Na satu lektire smo obrađivali knjigu Družba Pere Kvržice koja nam se veoma svidjela. Perina družba je bila jako složna i obnovila je mlin.

Učiteljica nas je pitala što bi mi napravili da smo družba. Kako bi mi mogli pomoći svojoj školi?  Naši prijedlozi su bili različiti, a jedan od njih je bio da se udružimo i probamo saznati što učiniti da i naša škola konačno dobije sportsku dvoranu. Sigurno se pitate zašto. Zato što uopće nemamo dvoranu, nego vježbamo u maloj skučenoj prostoriji. Svi smo se složili da bi bilo lijepo da i naša škola ima dvoranu. Prvo smo razmislili što bi mi kao učenici mogli napraviti. U razgovoru s učiteljicom došli smo do zaključka da su ravnateljica, načelnik i župan osobe koje bi nam mogle dati odgovore na pitanja vezana uz dvoranu. Učiteljica nas je podijelila u grupe. Prva grupa je išla k načelniku Draženu Crnčecu. On je također svjestan da trebamo dvoranu te nam je rekao da izgradnja dvorane iziskuje ne samo puno novaca, nego i opsežne pripreme što se tiče dokumentacije. Unatoč tome, on je spreman na suradnju u rješavanju našeg problema. Naš drugi korak je bio razgovor s ravnateljicom Petrom Novinščak. Rekla nam je da se slaže s nama i da je lijepo što smo pokrenuli ovo pitanje i sami se angažirali oko toga pitanja i napomenula da se konačno dolazi do rješenja oko dovršenja projekte dokumentacije. Konačno je na red došao i razgovor sa županom Matijom Posavcom. Najprije smo mu poslali pismo u kojem smo ga upoznali s našim problemom te ga zamolili da nas primi u svoj ured kako bismo mu detaljno objasnili naše stanje oko dvorane. Župan nas je odlično primio, srdačno s nama razgovarao i saslušao naše probleme. Pohvalio nas je i rekao da ne smijemo nikad odustati od svojih ideja i da mu se sviđa što smo bili uporni i tražili da nas čak i on sasluša.

Mi se svi nadamo da smo ovime doprinijeli da i naša škola konačno dobije sportsku dvoranu.

Neli Kutnjak i Fran Želežnjak, 4.r.

FOTOGRAFIJE

Na satu lektire smo obrađivali knjigu Družba Pere Kvržice koja nam se veoma svidjela. Perina družba je bila jako složna i obnovila je mlin.

Učiteljica nas je pitala što bi mi napravili da smo družba. Kako bi mi mogli pomoći svojoj školi?  Naši prijedlozi su bili različiti, a jedan od njih je bio da se udružimo i probamo saznati što učiniti da i naša škola konačno dobije sportsku dvoranu. Sigurno se pitate zašto. Zato što uopće nemamo dvoranu, nego vježbamo u maloj skučenoj prostoriji. Svi smo se složili da bi bilo lijepo da i naša škola ima dvoranu. Prvo smo razmislili što bi mi kao učenici mogli napraviti. U razgovoru s učiteljicom došli smo do zaključka da su ravnateljica, načelnik i župan osobe koje bi nam mogle dati odgovore na pitanja vezana uz dvoranu. Učiteljica nas je podijelila u grupe. Prva grupa je išla k načelniku Draženu Crnčecu. On je također svjestan da trebamo dvoranu te nam je rekao da izgradnja dvorane iziskuje ne samo puno novaca, nego i opsežne pripreme što se tiče dokumentacije. Unatoč tome, on je spreman na suradnju u rješavanju našeg problema. Naš drugi korak je bio razgovor s ravnateljicom Petrom Novinščak. Rekla nam je da se slaže s nama i da je lijepo što smo pokrenuli ovo pitanje i sami se angažirali oko toga pitanja i napomenula da se konačno dolazi do rješenja oko dovršenja projekte dokumentacije. Konačno je na red došao i razgovor sa županom Matijom Posavcom. Najprije smo mu poslali pismo u kojem smo ga upoznali s našim problemom te ga zamolili da nas primi u svoj ured kako bismo mu detaljno objasnili naše stanje oko dvorane. Župan nas je odlično primio, srdačno s nama razgovarao i saslušao naše probleme. Pohvalio nas je i rekao da ne smijemo nikad odustati od svojih ideja i da mu se sviđa što smo bili uporni i tražili da nas čak i on sasluša.

Mi se svi nadamo da smo ovime doprinijeli da i naša škola konačno dobije sportsku dvoranu.

Neli Kutnjak i Fran Želežnjak, 4.r.

FOTOGRAFIJE