Saznali smo puno zanimljivih informacija o staništu šišmiša, njihovoj građi, načinu života, rasprostranjenosti i važnosti. Šišmiši su iznimno važan dio svjetskih ekosustava - bitna su karika u prirodnom obnavljanju tropskih šuma, oprašivanju čitavog niza biljaka koje cvatu noću, kontroliranju brojnosti noću aktivnih kukaca te tako predstavljaju indikator zdravlja okoliša.
U umjerenom pojasu, pa tako i u Hrvatskoj šišmiši se hrane isključivo kukcima i paucima. Nastanjuju sve naše ekosustave, a što je veći broj vrsta prisutan na nekom području veći je i njegov „indeks zdravlja". Neke vrste obitavaju u spiljama, neke u šumama, neke u nadzemnim objektima poput kuća, zgrada, crkava i dvoraca, a neke ovisno o godišnjem ciklusu koriste čitav niz različitih skloništa. Hrane se u šumama, iznad livada, travnjaka i pašnjaka, iznad vode, oko svjetiljki, što ovisi o sklonosti pojedine vrste.
Šišmiše ugrožavaju gubitak skloništa i gubitak lovnog staništa. Iznimno dugo žive, imaju samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50%, pa se stoga populacije pojedinih vrsta vrlo teško oporavljaju. Jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja. U Hrvatskoj se jedna vrsta smatra regionalno izumrlom vrstom (RE), 3 su vrste ugrožene (EN), 3 su riznične (VU), 5 je nedovoljno poznatih vrsta (DD) i 5 je potencijalno ugroženih vrsta (NT), tako da se za 50% vrsta na teritoriju Hrvatske moraju primijeniti različite aktivnosti vezane uz zaštitu i monitoring..  Predavanje je bilo vrlo korisno, a učenici su imali prilike i vidjeti kućicu za šišmiše. Javna ustanova je poklonila jednu kućicu i učitelju Crnčecu koji će je postaviti u okoliš škole na najprikladnije mjesto za nju.

knjižničarka, Ana Špoljarić

Saznali smo puno zanimljivih informacija o staništu šišmiša, njihovoj građi, načinu života, rasprostranjenosti i važnosti. Šišmiši su iznimno važan dio svjetskih ekosustava - bitna su karika u prirodnom obnavljanju tropskih šuma, oprašivanju čitavog niza biljaka koje cvatu noću, kontroliranju brojnosti noću aktivnih kukaca te tako predstavljaju indikator zdravlja okoliša.
U umjerenom pojasu, pa tako i u Hrvatskoj šišmiši se hrane isključivo kukcima i paucima. Nastanjuju sve naše ekosustave, a što je veći broj vrsta prisutan na nekom području veći je i njegov „indeks zdravlja". Neke vrste obitavaju u spiljama, neke u šumama, neke u nadzemnim objektima poput kuća, zgrada, crkava i dvoraca, a neke ovisno o godišnjem ciklusu koriste čitav niz različitih skloništa. Hrane se u šumama, iznad livada, travnjaka i pašnjaka, iznad vode, oko svjetiljki, što ovisi o sklonosti pojedine vrste.
Šišmiše ugrožavaju gubitak skloništa i gubitak lovnog staništa. Iznimno dugo žive, imaju samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50%, pa se stoga populacije pojedinih vrsta vrlo teško oporavljaju. Jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja. U Hrvatskoj se jedna vrsta smatra regionalno izumrlom vrstom (RE), 3 su vrste ugrožene (EN), 3 su riznične (VU), 5 je nedovoljno poznatih vrsta (DD) i 5 je potencijalno ugroženih vrsta (NT), tako da se za 50% vrsta na teritoriju Hrvatske moraju primijeniti različite aktivnosti vezane uz zaštitu i monitoring..  Predavanje je bilo vrlo korisno, a učenici su imali prilike i vidjeti kućicu za šišmiše. Javna ustanova je poklonila jednu kućicu i učitelju Crnčecu koji će je postaviti u okoliš škole na najprikladnije mjesto za nju.

knjižničarka, Ana Špoljarić