Šetajući Varaždinom prošli smo kroz tržnicu i vidjeli šarenilo boja, ali i čuli priču o zagorskim kumicama i njihovom teškom radu kako bi tržnica mogla biti tako bogata. Posjetili smo Javnu vatrogasnu postaju koja ovih dana slavi svoju 150-tu obljetnicu postojanja. Tu smo doživjeli neočekivana uzbuđenja. Naime, vrlo susretljivi vatrogasci pokazali su nam svoju opremu, vozila, izveli su cijelu vježbu , a kada se pojavilo vozilo s ljestvama i u korpi nas podizalo u visine osjetili smo kako je vatrogascima kada gase požare na visokim zgradama. O sjedenju za volanom vatrogasnog vozila i termokameri da ne govorimo.

 Drugo naše odredište bio je stari grad i njegov muzej. Neke od nas oduševile su sablje, mačevi i stare puške, neki su se divili namještaju,a  neki odjeći i priboru iz nekih nama tako dalekih vremena. Saznali smo da je Varaždin u prošlosti bio glavni grad Hrvatske i kako je stradao u velikom požaru.

Nakon okrijepe u hladovini dvorca produžili smo do malog trga sa suvenirnicama. Svi su poželjeli kupiti poneku sitnicu za sjećanje na boravak u ovom lijepom gradu. Naše treće odredište bila je Katedrala u centru grada. Saznali smo kako, kada i od čega je napravljen glavni oltar i vidjeli prekrasno očuvane orgulje.

 Nastavili smo svoj obilazak grada u Knjižnici za djecu  u blizini Kazališta. Najprije smo, sjedeći na tepihu, razgledavali razne enciklopedije, zatim je slijedila priča, a na kraju smo se poigrali u igraonici.

U šetnji gradom prošpancirali smo nezaobilaznim Korzom, saznali da se najvažnija zgrada na njemu zove Vijećnica i da u njoj boravi gradonačelnik Varaždina. Kod Župne crkve sv. Nikole slušali smo priču o varaždinskom grbu, o vatrogascima koji su nekada s visokog tornja crkve pratili ima li požara u gradu i o kamenoj medvjedici koja krasi pročelje crkve . Zavirili smo i u kutak u kojem stanuju anđeli tzv. Anđelinjak. Naravno, ni to nije moglo bez priče. Zastali smo kod spomenika Grguru Ninskom i poželjeli želju hvatajući se za njegov palac.

Nakon svega ovoga trebalo nam je osvježenje. U tu svrhu poslužio je sladoled kod McDonaldsa, a to je bio i kraj našeg upoznavanja s gradom baroka. Požurili smo do autobusa gdje nas je već nestrpljivo čeka o gospodin Jakopić, pozdravili smo se s gospođom Mirjanom, kojoj se neizmjerno zahvaljujemo jer nam je bila odlična domaćica pa smo se uz nju osjećali kao da nam je druga učiteljica, i autobusom krenuli kući.

 Završit ćemo priču o izletu riječima našeg Filipa koji kaže: „Ovo mi je , službeno, bio najljepši izlet do sada“ i riječima Nine koja kaže: „ E sada znamo kako se u Varaždinu živi“. Pogledajte naše fotografije pa prosudite sami.  Naravno, Varaždin ima još puno toga za pokazati, ali to će biti već neka  druga priča.

                                                                                                                 Učenici 2. razreda 

Šetajući Varaždinom prošli smo kroz tržnicu i vidjeli šarenilo boja, ali i čuli priču o zagorskim kumicama i njihovom teškom radu kako bi tržnica mogla biti tako bogata. Posjetili smo Javnu vatrogasnu postaju koja ovih dana slavi svoju 150-tu obljetnicu postojanja. Tu smo doživjeli neočekivana uzbuđenja. Naime, vrlo susretljivi vatrogasci pokazali su nam svoju opremu, vozila, izveli su cijelu vježbu , a kada se pojavilo vozilo s ljestvama i u korpi nas podizalo u visine osjetili smo kako je vatrogascima kada gase požare na visokim zgradama. O sjedenju za volanom vatrogasnog vozila i termokameri da ne govorimo.

 Drugo naše odredište bio je stari grad i njegov muzej. Neke od nas oduševile su sablje, mačevi i stare puške, neki su se divili namještaju,a  neki odjeći i priboru iz nekih nama tako dalekih vremena. Saznali smo da je Varaždin u prošlosti bio glavni grad Hrvatske i kako je stradao u velikom požaru.

Nakon okrijepe u hladovini dvorca produžili smo do malog trga sa suvenirnicama. Svi su poželjeli kupiti poneku sitnicu za sjećanje na boravak u ovom lijepom gradu. Naše treće odredište bila je Katedrala u centru grada. Saznali smo kako, kada i od čega je napravljen glavni oltar i vidjeli prekrasno očuvane orgulje.

 Nastavili smo svoj obilazak grada u Knjižnici za djecu  u blizini Kazališta. Najprije smo, sjedeći na tepihu, razgledavali razne enciklopedije, zatim je slijedila priča, a na kraju smo se poigrali u igraonici.

U šetnji gradom prošpancirali smo nezaobilaznim Korzom, saznali da se najvažnija zgrada na njemu zove Vijećnica i da u njoj boravi gradonačelnik Varaždina. Kod Župne crkve sv. Nikole slušali smo priču o varaždinskom grbu, o vatrogascima koji su nekada s visokog tornja crkve pratili ima li požara u gradu i o kamenoj medvjedici koja krasi pročelje crkve . Zavirili smo i u kutak u kojem stanuju anđeli tzv. Anđelinjak. Naravno, ni to nije moglo bez priče. Zastali smo kod spomenika Grguru Ninskom i poželjeli želju hvatajući se za njegov palac.

Nakon svega ovoga trebalo nam je osvježenje. U tu svrhu poslužio je sladoled kod McDonaldsa, a to je bio i kraj našeg upoznavanja s gradom baroka. Požurili smo do autobusa gdje nas je već nestrpljivo čeka o gospodin Jakopić, pozdravili smo se s gospođom Mirjanom, kojoj se neizmjerno zahvaljujemo jer nam je bila odlična domaćica pa smo se uz nju osjećali kao da nam je druga učiteljica, i autobusom krenuli kući.

 Završit ćemo priču o izletu riječima našeg Filipa koji kaže: „Ovo mi je , službeno, bio najljepši izlet do sada“ i riječima Nine koja kaže: „ E sada znamo kako se u Varaždinu živi“. Pogledajte naše fotografije pa prosudite sami.  Naravno, Varaždin ima još puno toga za pokazati, ali to će biti već neka  druga priča.

                                                                                                                 Učenici 2. razreda