5.listopada 2015.g. su učiteljice razredne nastave odlučile obilježiti dva dana – Dan učitelja i Dan pješačenja. Pogled u nebo toga je dana bio česta pojava naših malih školaraca jer se u slučaju kiše održava redovita nastava, a to baš nikome ne paše. Ipak, vrijeme je izdržalo. Napunili smo ruksake sendvičima, napitcima, grickalicama, voćem i krenuli. Najprije smo se probijali poljskim puteljcima. Isprobali smo i novu biciklističku stazu na cesti prema Toplicama Sv. Martin, a onda smo se kroz šumu počeli penjati prema brdu Jurovčak. Mislili smo da nikad nećemo ugledati restoran Potrti kotač, toliko su nam već noge bile teške kad smo bili blizu cilja. Naravno, izdržali smo i zaslužili odmor na dječjem igralištu restorana. Nakon kraće pauze smo se nizbrdo spustili do autobusne stanice gdje nas je dočekao autobus koji nas je umorne, ali zadovoljna i sretna lica prevezao natrag do škole.FOTOGRAFIJE

5.listopada 2015.g. su učiteljice razredne nastave odlučile obilježiti dva dana – Dan učitelja i Dan pješačenja. Pogled u nebo toga je dana bio česta pojava naših malih školaraca jer se u slučaju kiše održava redovita nastava, a to baš nikome ne paše. Ipak, vrijeme je izdržalo. Napunili smo ruksake sendvičima, napitcima, grickalicama, voćem i krenuli. Najprije smo se probijali poljskim puteljcima. Isprobali smo i novu biciklističku stazu na cesti prema Toplicama Sv. Martin, a onda smo se kroz šumu počeli penjati prema brdu Jurovčak. Mislili smo da nikad nećemo ugledati restoran Potrti kotač, toliko su nam već noge bile teške kad smo bili blizu cilja. Naravno, izdržali smo i zaslužili odmor na dječjem igralištu restorana. Nakon kraće pauze smo se nizbrdo spustili do autobusne stanice gdje nas je dočekao autobus koji nas je umorne, ali zadovoljna i sretna lica prevezao natrag do škole.FOTOGRAFIJE