Pripremali smo se i željno iščekivali puna dva mjeseca. Pet sati ujutro. Pred školom nas je dočekao lijep, činilo nam se da je i novi, autobus marke Mercedes, ljubazna i nasmijana voditeljica puta Ljubica, i ozbiljan vozač autobusa. Bili smo uzbuđeni, svi smo se potiho radovali našem velikom, zajedničkom putovanju. Već tijekom prvih nekoliko desetaka kilometara udobne i sigurne vožnje ponovili smo dio gradiva prirode i društva. Voditeljica nas je ispitivala. Saznali smo i puno toga novog prelazeći iz županije u županiju. Uživali smo u ljepotama naše domovine.  No, nije bilo samo učenje važno, lijepo smo se družili, mi djeca, međusobno. Posebno smo se obradovali kad smo ugledali more. Žamor na autobusu postajo je sve jači. Osjećaj je bio neobičan kad smo se vozili preko krčkog mosta. Sa svih strana okruživalo nas je more, bili smo na otoku. Prvu znamenitost koju smo posjetili bila je špilja Biserujka. Prelijepi stalaktiti i stalagmiti stvaraju prava umjetnička djela pod zemljom. Priroda je čudesna. Čim smo stigli u gradić Punat uslijedilo je ukrcavanje na brodicu koja nas je odvela na otočić Košljun gdje žive svećenici franjevci. Dio samostanskog prostora uređen je kao muzej. Tu dolazi puno turistI. Svi su u tišini promatrali izložene predmete, relikvije, zbirku starih novčanica i ostalo. Vratili smo se u Punat  gladni pa nam je prijao običan ručak (pohana piletina, pomes frites i sladoled). Cijelo vrijeme ispitivali smo učiteljice kada ćemo se kupati. Odgovor je uvijek bio isti „Kad sve planirano obiđemo, u Baškoj“. A onda smo primijetili kako vjetar postaje sve jači, a na nebu su se pojavili tamni oblaci. Požurili smo u autobus! Prve kapi kiše počele su kliziti niz vjetrobransko staklo autobusa. Ponovno iskrcavanje iz autobusa uslijedilo je u Jurandvoru, mjestu gdje je pronađena Bašćanska ploča. Na kamenoj crkvici sv. Lucije primijetili smo oznaku zaštićenog  spomenika. U dvorištu se nalazi i nekoliko  velikih kamenih slova  glagoljice. Od kiše smo se sklonili pod krošnju najvećeg stabla kojeg sam ikad vidjela, mislim da je to bila lipa. Akvarij u Baškoj nije nas baš oduševio. Mislili smo da ćemo vidjeti velikog morskog psa, no bili je vrlo zanimljivih riba i drugih morskih životinja.  I nakon akvarija trebalo je uslijediti kupanje! No kiša je neumorno padala. Mi smo bili uporniji!  Čekali smo sat i trideset minuta, no nismo gubili nadu i na pojavu  prve zrake sunca svi smo bili u kupaćim kostimima. Zahvaljujemo osoblju slastičarnice koji su nas cijelo vrijeme čekanja trpjeli na svojoj terasi i mladom gospodinu koji nam je ustupio svoje ležaljke na plaži bez plaćanja. Terensku nastavu završili  smo sretnim dolaskom kući, a kako bi bilo da smo ostvarili višednevnu „Školu u prirodi“ možemo samo zamišljati.

Učenici  4. razreda

FOTOGRAFIJE

Pripremali smo se i željno iščekivali puna dva mjeseca. Pet sati ujutro. Pred školom nas je dočekao lijep, činilo nam se da je i novi, autobus marke Mercedes, ljubazna i nasmijana voditeljica puta Ljubica, i ozbiljan vozač autobusa. Bili smo uzbuđeni, svi smo se potiho radovali našem velikom, zajedničkom putovanju. Već tijekom prvih nekoliko desetaka kilometara udobne i sigurne vožnje ponovili smo dio gradiva prirode i društva. Voditeljica nas je ispitivala. Saznali smo i puno toga novog prelazeći iz županije u županiju. Uživali smo u ljepotama naše domovine.  No, nije bilo samo učenje važno, lijepo smo se družili, mi djeca, međusobno. Posebno smo se obradovali kad smo ugledali more. Žamor na autobusu postajo je sve jači. Osjećaj je bio neobičan kad smo se vozili preko krčkog mosta. Sa svih strana okruživalo nas je more, bili smo na otoku. Prvu znamenitost koju smo posjetili bila je špilja Biserujka. Prelijepi stalaktiti i stalagmiti stvaraju prava umjetnička djela pod zemljom. Priroda je čudesna. Čim smo stigli u gradić Punat uslijedilo je ukrcavanje na brodicu koja nas je odvela na otočić Košljun gdje žive svećenici franjevci. Dio samostanskog prostora uređen je kao muzej. Tu dolazi puno turistI. Svi su u tišini promatrali izložene predmete, relikvije, zbirku starih novčanica i ostalo. Vratili smo se u Punat  gladni pa nam je prijao običan ručak (pohana piletina, pomes frites i sladoled). Cijelo vrijeme ispitivali smo učiteljice kada ćemo se kupati. Odgovor je uvijek bio isti „Kad sve planirano obiđemo, u Baškoj“. A onda smo primijetili kako vjetar postaje sve jači, a na nebu su se pojavili tamni oblaci. Požurili smo u autobus! Prve kapi kiše počele su kliziti niz vjetrobransko staklo autobusa. Ponovno iskrcavanje iz autobusa uslijedilo je u Jurandvoru, mjestu gdje je pronađena Bašćanska ploča. Na kamenoj crkvici sv. Lucije primijetili smo oznaku zaštićenog  spomenika. U dvorištu se nalazi i nekoliko  velikih kamenih slova  glagoljice. Od kiše smo se sklonili pod krošnju najvećeg stabla kojeg sam ikad vidjela, mislim da je to bila lipa. Akvarij u Baškoj nije nas baš oduševio. Mislili smo da ćemo vidjeti velikog morskog psa, no bili je vrlo zanimljivih riba i drugih morskih životinja.  I nakon akvarija trebalo je uslijediti kupanje! No kiša je neumorno padala. Mi smo bili uporniji!  Čekali smo sat i trideset minuta, no nismo gubili nadu i na pojavu  prve zrake sunca svi smo bili u kupaćim kostimima. Zahvaljujemo osoblju slastičarnice koji su nas cijelo vrijeme čekanja trpjeli na svojoj terasi i mladom gospodinu koji nam je ustupio svoje ležaljke na plaži bez plaćanja. Terensku nastavu završili  smo sretnim dolaskom kući, a kako bi bilo da smo ostvarili višednevnu „Školu u prirodi“ možemo samo zamišljati.

Učenici  4. razreda

FOTOGRAFIJE