15.06.- Konačno osmi u knjižnici ili Koliko nam je potrebno za sreću?
Ništa nije vječno kao ni sunčev sjaj, sve što ima početak ima i kraj…. Parola je naših osmaša.
Osmaši, osmaši… Tinejdžeri i čitanje. Uvijek delikatna tema. Što ponuditi? Kako dokazati da lektira nije bezveze? Na koji način motivirati za čitanje? Konkurirati svoj sili multimedije? Kad su u pitanju trinaesto i četrnaestogodišnjaci sva moja nastojanja kao da padaju u vodu. Rijetki gosti u knjižnici. Tek kad se mora. A kad i navrate većinom je to zbog provjere statusa na Facebooku. Osim vjernih izuzetaka. No, ne i danas. Kako se bliži kraj školske godine neizvjesnost zbog upisa u srednju školu raste proporcionalno s strahom od odvajanja. Sve manje se otvaraju stranice društvenih mreža , a prelistavaju se priručnici za upise i surfa po stranicama srednjih škola. Osmaši shvaćaju da se radi o njima i njihovoj budućnosti. Shvaćaju da su uz pomoć knjiga (učitelja, učenja, dobre volje…) dogurali do osmog razreda . Shvaćaju i da su knjige ulaznica za bolju budućnost. U to sam sigurna. I to je za danas dovoljno za sreću. OSMAŠI, SRETNO!
« Travanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |