Kako bismo pobijedili tmurno i hladno vrijeme vani, kao i tmurnu i neobičnu godinu iza nas, odlučili smo u školu vratiti nešto vedro i toplo – pisanje ljubavnih pisama. Budući da je veljača mjesec ljubavi, potaknuli smo učenike da jedni drugima u pismima iskažu koliko i zašto se vole te na taj način razvesele i utople jedni druge. Ispred knjižnice postavljena je kutija u koju je svatko tko je želio mogao ubaciti pismo bilo kome u školi. Ljubav ne mora biti samo romantična, možemo je osjećati i prema prijateljima, roditeljima, braći i sestrama, učiteljima… U ovom vremenu socijalnog distanciranja i izolacija lako je osjećati se usamljeno i napušteno pa je mali znak pažnje i malo ljubavi nešto što nam je svima potrebno.

Kutija za pisma se napunila, a nakon što su pisma bila u karanteni, pronašla su svoj put do učenika (i ponekih učitelja). Neka od njih bila su prava mala remek djela u koja je sigurno uloženo puno truda, a ništa ne može zamijeniti oduševljenje na dječjim licima kad saznaju da je netko baš njima napisao pismo.

Suzana Knezić, školska knjižničarka

FOTOGRAFIJE