Šetajući Varaždinom prošli smo kroz tržnicu i vidjeli šarenilo boja, ali i čuli priču o zagorskim kumicama i njihovom teškom radu kako bi tržnica mogla biti tako bogata. Posjetili smo Javnu vatrogasnu postaju koja ovih dana slavi svoju 150-tu obljetnicu postojanja. Tu smo doživjeli neočekivana uzbuđenja. Naime, vrlo susretljivi vatrogasci pokazali su nam svoju opremu, vozila, izveli su cijelu vježbu , a kada se pojavilo vozilo s ljestvama i u korpi nas podizalo u visine osjetili smo kako je vatrogascima kada gase požare na visokim zgradama. O sjedenju za volanom vatrogasnog vozila i termokameri da ne govorimo.

 Drugo naše odredište bio je stari grad i njegov muzej. Neke od nas oduševile su sablje, mačevi i stare puške, neki su se divili namještaju,a  neki odjeći i priboru iz nekih nama tako dalekih vremena. Saznali smo da je Varaždin u prošlosti bio glavni grad Hrvatske i kako je stradao u velikom požaru.

Nakon okrijepe u hladovini dvorca produžili smo do malog trga sa suvenirnicama. Svi su poželjeli kupiti poneku sitnicu za sjećanje na boravak u ovom lijepom gradu. Naše treće odredište bila je Katedrala u centru grada. Saznali smo kako, kada i od čega je napravljen glavni oltar i vidjeli prekrasno očuvane orgulje.

 Nastavili smo svoj obilazak grada u Knjižnici za djecu  u blizini Kazališta. Najprije smo, sjedeći na tepihu, razgledavali razne enciklopedije, zatim je slijedila priča, a na kraju smo se poigrali u igraonici.

U šetnji gradom prošpancirali smo nezaobilaznim Korzom, saznali da se najvažnija zgrada na njemu zove Vijećnica i da u njoj boravi gradonačelnik Varaždina. Kod Župne crkve sv. Nikole slušali smo priču o varaždinskom grbu, o vatrogascima koji su nekada s visokog tornja crkve pratili ima li požara u gradu i o kamenoj medvjedici koja krasi pročelje crkve . Zavirili smo i u kutak u kojem stanuju anđeli tzv. Anđelinjak. Naravno, ni to nije moglo bez priče. Zastali smo kod spomenika Grguru Ninskom i poželjeli želju hvatajući se za njegov palac.

Nakon svega ovoga trebalo nam je osvježenje. U tu svrhu poslužio je sladoled kod McDonaldsa, a to je bio i kraj našeg upoznavanja s gradom baroka. Požurili smo do autobusa gdje nas je već nestrpljivo čeka o gospodin Jakopić, pozdravili smo se s gospođom Mirjanom, kojoj se neizmjerno zahvaljujemo jer nam je bila odlična domaćica pa smo se uz nju osjećali kao da nam je druga učiteljica, i autobusom krenuli kući.

 Završit ćemo priču o izletu riječima našeg Filipa koji kaže: „Ovo mi je , službeno, bio najljepši izlet do sada“ i riječima Nine koja kaže: „ E sada znamo kako se u Varaždinu živi“. Pogledajte naše fotografije pa prosudite sami.  Naravno, Varaždin ima još puno toga za pokazati, ali to će biti već neka  druga priča.

                                                                                                                 Učenici 2. razreda