2014-09-29 09:51:53

45. ZBOR MALIH PJESNIKA ZLATAR

“ Po mutnoj Muri“  Lovre Posela  proglašena najboljom pjesmom

 

U subotu 27. rujna u Zlataru je održan 45. Zbor malih pjesnika na kojem  su prisustvovali  Lovro Posel, 6.r. s pjesmicom Po mutnoj Muri   i Eva Perčić, 7.r  s proznim tekstom  V mojem kraju sa svojim mentoricama Anđelkom Klemenčić  i Sanjom Novinščak. Na natječaj za ovogodišnji Zbor malih pjesnika odazvalo se 38 osnovnih škola kajkavskog govornog područja. Od ukupno 286 pjesama stručni ocjenjivački sud u sastavu prof. Željka Horvat Vukelja, dr. Joža Skok i dr. Ivo Kalinski odabrao je za javno izvođenje i tisak u zborniku 40 pjesma 39 autora iz 33 škole. Radove su interpretirali sami autori na jeziku svoga kraja u zavičajnim narodnim nošnjama, a na kraju je dodijeljeno 6 nagrada pokrovitelja – Školske knjige. Ove godine odlučili su izabrati i najljepšu pjesmu, iznimna nam je čast što je uvjerljivu pobjedu u tome odnio naš učenik Lovro Posel  svojom pjesmicom Po mutnoj Muri. Lovro je nagrađen staklenim zvonom na kojem je ispisan naziv kulturne manifestacije koja ga je i nagradila 45. ZBOR MALIH PJESNIKA ZLATAR. Ova nagrada, kao i sve dosad, rezultat su angažmana učiteljica hrvatskog jezika Anđelke i Sanje koje kontinuirano potiču djecu na stvaralaštvo, a pri tome posebno njeguju zavičajni govor  i time kod djece bude svijest o važnosti očuvanja kajkavskog dijalekta kao jedne sastavnice našeg kulturnog identiteta.

Čestitamo Lovri i Evi i očekujemo još puno prekrasnih misli  u obliku proze ili poezije iz njihovog pera. FOTOGRAFIJE.

Pod opširnije  pročitajte i prozni tekst Eve Perčić. 

 

PO MUTNOJ MURI

 

Prejk trstike lejčem

kauli Mure

skočem

Zmaučim se.

 

Na melin splozim

škrijple mi pod

nogaj

Počijnem se.

 

Čujem vodu

gledijm vodu,

mogu bi se v Muru hititi.

 

Postihen i pomalen

zakopam se v mloj

i zaspijm.

 

 

V mojem kraju

         Dok hodim po svojim lepim krajom Međimorjom, protoletje se zeleni, več nema snejga bejloga.

Ftiči več skočejo po storaj drevjaj mojega sadovjoka, pa malo letijo i popevlejo. Jo hodim po zelenoj trovi, kak da joj nema kraja. Cvetje več cvete i sigder ga ima, a drevje je zeleno, belo i črleno. Vidim fijaulice, visibabe i zvončeke, čmele i bumbare. Sega tauga ima tu , v mojem lepom kraju. Poslušam ftiče, još glasniše popevleju. Tau me k Muri zovejo. Hopim do Mure store iti ka čujem kak šumi. Te pa sunce lepo zasvejtli pa lepoti nigder kraja nejga. Sunce me greje, a jo berem cvetje i lovim metule. Idem si namakat noge v Muro, još je voda mrzla kak led.

         Čujem mamo kak me zove. Treba dimo dojti. Zastonem pa si mislim-Kaj bi jo bez ovog lepog kraja Međimorja?  De bi čula ftiče kak popevlejo? De bi čula Muru kak šumi? De bi cvetje išla brot? Se je to tu v mojem kraju Međimorjo!

 
Osnovna škola Sveti Martin na Muri