Upravo u vrijeme obilježavanja Svjetskoga dana učitelja, kada nam stižu čestitke i lijepe želje od brojnih institucija, udruga, privatnih osoba, kolegica i kolega i roditelja; u vrijeme kada se sa svih strana javno daje na važnosti profesije kojom se bavimo, u našoj školi smo se s puno emocija u vrlo dirljivom druženju, simbolično oprostili od učiteljice Agate Matjašić otprativši je tako u mirovinu.

            Razmišljajući što reći ovom prigodom, bez obzira na iskustvo koje imam, shvatio sam koliko se zapravo teško na željeni način obratiti dragoj kolegici; osvrnuti se na zajedničkih osamnaest godina radnog druženja i osvrnuti se na cijeli njen radni vijek i značaj, a da se, zbog iskrenog žaljenja u rastanku, pritom ne podlegne emocijama s jedne, ili pretjeranoj patetičnosti s druge strane. Pokušat ću zato, koliko god je to moguće, biti što objektivniji i racionalniji.

            Osobnost učiteljice Agate sublimira najkraće rečeno baš ono što ju je izborom zanimanja i odredilo. Učiteljski poziv jedan je od najstarijih, najplemenitijih i najznačajnijih poziva uopće. Djeca su temelj i osnovni preduvjet svakog društva, a upravo je učitelj prvi i neposredni dodir s njima pa nije ni u terminološkome smislu slučajno porijeklo riječi učitelj kao „onaj koji sebe daje za druge“ i bez obzira kakvu će modifikaciju i transformaciju taj poziv u budućnosti nositi i koje sve suvremene oblike poprimati, učitelj će opstati u svakom vremenu, i tko jednom postane učiteljem, nikada to ne prestaje biti.

            Agata Matjašić je upravo takav jedan lijep profesionalni i životni primjer. Naša Agica je bila dobra duša škole. Svojom je energijom, znanjem i osobnošću djelovala na sve nas; svjesno ili ne, poticala je na bolje, više, kvalitetnije, … Neposredna, nasmijana, izvrsna predavačica i sjajan pedagog. Smirena i racionalna u obavljanju složenijih zadaća, a opet, kad je to situacija zahtijevala, vrlo energična, temperamentna i odlučna. Imala je izvrsnu komunikaciju s roditeljima, vidljivo je bilo koliko je respektiraju i bila dobar primjer mlađim kolegicama i kolegama kako se svoj autoritet i status izgrađuje godinama i svojim iskustvom i osobnošću permanentno nadopunjuje.

            Veselom i vedrom, prepunom životnoga i radnog elana doživio sam je i kad smo se tek upoznali, a baš takvom je doživljavam i danas nakon svih ovih profesionalno isprepletenih godina. U povijesti rada i djelovanja OŠ Sveti Martin na Muri, učiteljica Agica, sa svojih 44 godine radnoga staža, ostat će zabilježena i kao najdugovječnija radnica u našoj radnoj organizaciji, odnosno ustanovi. Naime, kad se 1970. godine zaposlila u Područnoj školi Jurovčak, bilo joj je to prvo radno mjesto. Nakon četiri godine prešla je u matičnu školu u Svetom Martinu i tu ostala narednih četrdeset.

            Raduje me vidjeti je zdravu, zahvaliti joj na svim divnim trenucima u kolektivu i izvan njega, zahvaliti i u ime brojnih generacija učenika koje je učila, odgajala i kojima je utkala dobre životne temelje te humane i moralne odrednice.

Draga Agata, u ime svih nas želim Vam dug i sretan život!     

Tomislav Paljak, ravnatelj    

FOTOGRAFIJE