Osmaši, osmaši… Tinejdžeri i čitanje. Uvijek delikatna tema. Što ponuditi? Kako dokazati da lektira nije bezveze? Na koji način motivirati za čitanje? Konkurirati svoj sili multimedije?  Kad su u pitanju trinaesto i četrnaestogodišnjaci sva moja nastojanja kao da padaju u vodu. Rijetki gosti u knjižnici. Tek kad se mora. A kad i navrate većinom je to zbog provjere statusa na Facebooku.  Osim vjernih izuzetaka. No,  ne i danas. Kako se bliži kraj školske godine neizvjesnost  zbog upisa u srednju školu raste proporcionalno s strahom od odvajanja. Sve manje se otvaraju stranice društvenih mreža , a  prelistavaju  se priručnici za upise i surfa po stranicama srednjih škola. Osmaši shvaćaju da se radi o njima i njihovoj budućnosti. Shvaćaju da su uz pomoć knjiga (učitelja, učenja, dobre volje…)  dogurali do osmog razreda . Shvaćaju  i da su knjige ulaznica za bolju budućnost. U to sam sigurna. I to je za danas dovoljno za sreću.  OSMAŠI, SRETNO!