Najstariji spomen učitelja u Pomorju – Nikola Bruckcak
Međimurjem gospodare Zrinski koji se brinu za organizaciju prosvjete i školstva. Učitelji su uglavnom crkveni kantori, a podučavaju se samo dječaci koji su posluživali i pjevali u crkvi. U tadašnjem je Pomorju  poučavao učitelj Nikola Bruckcak koji je bio protestantske vjere budući da je obližnja Lapšina, tj. dvorac Malekocyja bio jedan od središta protestantizma u Međimurju. Poučavalo se na materinjem jeziku.

Najstariji spomen učiteljske zgrade - «drvena i u dva trakta, sagrađena uz crkvu»
U rijetkim su se selima, odnosno župama gradile školske zgrade. To su obično bile orguljaške kuće, loše gradnje, vlažne i pokrivene slamom. Takva se kuća nalazila i u Pomorju te je  prema zapisima iz 1690. godine bila je «drvena i u dva trakta, sagrađena uz crkvu». U njoj se poučavalo šestero dječaka koji su posluživali i pjevali u crkvi.

Osnovana «trivijalna» (pučka) škola koju vodi učitelj Franjo Medošić
Za Franju Medošića povijesni izvori kažu kako je bio «domaći sin, katolik, dobra vladanja, dužnost je obavljao na zadovoljstvo župnika i naroda».
To je razdoblje Marije Terezije i Josipa II., prosvijećenih apsolutista koji su pokušavali izgraditi jedinstveni školski sustav u Habsburškoj Monarhiji. Naredbama se određuje ustrojstvo tzv. trivijalnih ili pučkih škola, za koje je trebalo osigurati jednu do dvije učionice i stan za učitelje. Polaženje je nastave bilo obvezno za djecu od 7. do 12. godine starosti. Uz vjeronauk se učio tzv. trivij: čitanje, pisanje i računstvo. Siromaštvo i nerazvijenost sela te težak život kmetova činili su seosko stanovništvo nezainteresiranim za školovanje djece. Samo je 6 naselja u Međimurju krajem 18. st. imalo školu, između njih i Pomorje.

 

Poznata su tek imena nekoliko učitelja: Stjepan Horvat, Mađar iz Szechi Szihetha; Mihalj Kolari, učitelj iz Beletinca te  Andrija Kovač iz Donje Dubrave

Osnovana matična škola u Pomorju i posebna škola u Novim Dvorima (Hlapičina)
Budući da je većina djece radila na poljoprivrednim dobrima ili kao pastiri svinja i goveda, problem je nepolaženja nastave bio velik. Tijekom 19. st. bilo je godina kada škola nije radila zbog nedolaska djece. Učitelji nisu dobivali redovitu plaću, nego ih je plaćalo stanovništvo. U jednom zapisu stoji: »Nekretnine učitelj nema, nego živi od starinskih dodataka. Svaka mu kuća za vrijeme križeca plaća jednu polturu (po pol denara), u žitu ukupno dobivao bi 14 mjera kad bi svi dali, a što ne biva.» Znamo da je 1864. godine školu polazilo 80 učenika te da su bili «marljivi, no ljeti je zbog nedostatka zajedničkih pastira, a naročito u vrijeme velikih seoskih radova polazak mlitaviji, te ih ima samo 30-40 na broj».
Razdoblje je to intenzivne mađarizacije pa se uz nastavu na hrvatskom jeziku, poučavalo i na mađarskom jeziku.

Nakon Prvog svjetskog rata radi pučka škola s 3-4 razreda i preko 200 učenika
Rad je bio otežan zbog prevelikog broja učenika u  razrednim odjeljenjima, a i posljedice rata su se još uvijek osjećale. Školovanje je bilo četverogodišnje, a počinjalo se sa sedam godina starosti. Od upisanih učenika samo je manji broj završavao sva četiri razreda, a najčešće su završavali tek jedan razred. Najstarija sačuvana školska knjiga naše škole tzv. Popis školskih sposobnjakadatira iz školske godine 1919./1920. i vrijedan je dio školske arhive.

Osnovana je Državna osnovna škola
Nastava se  redovito održavala u zgradi s desne strane crkve Sv. Martina te onoj preko puta, ali su obje već bile stare i trošne.

Počela gradnja nove školske zgrade
Zgrada je uglavnom građena doprinosom građana. Završena je  tek 1947. godine, zbog ratnih okolnosti i mađarske okupacije Međimurja u travnju 1941. godine.

Mađarska okupacija Međimurja - nastava se održava u matičnoj školi u Sv. Martinu na Muri i područnoj školi u Gradiščaku
Nastava tadašnjem Muraszentmartonu (promjena imena uslijed mađarizacije) održavala se i dalje. Za djecu se iz brdovitih dijelova župe, nastava  organizirala i u starom ljetnikovcu Feštetića u Gradiščaku. Mađari su nastojali da svako dijete polazi školu kako bi čulo mađarsku riječ pa su i u manjim mjestima osnovane područne škole. Mađarski se jezik postupno uvodio u nastavu da bi od 1943. bio jedini dopušten u školama pa su se zapošljavali učitelji iz Mađarske i Slovenije. Prema svjedočenjima polaznika nastava je bila teška uz zahtjevne i stroge učitelje.Učenike se često kažnjavalo zbog nepoznavanja i nerazumijevanja mađarskog jezika.

Uspostava nastave na hrvatskome jeziku
Pri kraju Drugog svjetskog rata, u travnju 1945. godine, Mađari se povlače pa se opet uspostavlja hrvatska uprava. Pri povlačenju je mađarske vojske razrušena škola u Sv. Martinu na Muri.
Nakon oslobođenja Međimurja u travnju 1945. godine te uspostavom socijalističke vlasti, nastava je organizirana već u lipnju u vidu pripremnog tečaja za početak iduće školske godine kako bi se  se djeca priviknula  na svoj jezik i hrvatske učitelje.
Zajedničkim je dobrovoljnim radom mještana škola bila popravljena, namještaj uređen i sve se pripremilo za rad. Ujesen, 1. rujna 1945. započela je redovita školska nastava. Za upraviteljicu je postavljena Marija Verži kao učiteljica s najviše godina iskustva. Radila su samo 4 učitelja na 400 učenika. Nastava je u početku bila četverogodišnja, a kasnije sedmogodišnja.

Osnovana je Narodna osnovna osmogodišnja škola i otvorena je Područna škola Jurovčak
Školske je godine 1954./55. osnovana Narodna osnovna osmogodišnja škola te je otvorena Područna škola Jurovčak kako bi se olakšao dolazak na nastavu djeci toga područja. Ta su djeca prije polazila osnovne škole u Sv. Martinu na Muri i Štrigovi. Za potrebe je škole adaptirana već postojeća zgrada koju je prije izgradio Ugljenokop Ciganjščak. Prve je školske godine 1954./55. upisano 80 učenika od 1.do 4. razreda.

 

Zatvorena je Područna škola Jurovčak
Nastava se u PŠ Jurovčak održavala do školske godine 1975./76. kada se ukida zbog smanjenog broja djece i ruševnosti zgrade.

 

Nastava se u Sv. Martinu na Muri održavala redovito uz velik broj učenika te u nekoliko školskih zgrada. Osim redovne nastave učenici su sudjelovali u radu brojnih grupa, izvannastavnih aktivnosti te su zajedno s učiteljima bili uključeni u kulturni život zajednice. U školi su se redovito održavala razna natjecanja, sportski dani, tjedan djece te obilježavali državni praznici. U skladu s socijalističkim programom školstva u tadašnjoj Jugoslaviji krajem se studenoga obilježavao Dan Republike kada su učenici prvih razreda primani u Savez pionira te u svibnju Dan Mladosti kada su učenici sedmih razreda postajali Omladincima (SSO).

Mala škola
1. travnja 1981. počinje rad s predškolskom djecom, tzv. «mala škola», a u početku je vode budući razrednici prvih razreda. Mala je škola  pripremala djecu za polazak u osnovnu školu sve do šk. god. 2005./06., a od tada tu ulogu preuzima vrtić.

Otvorena današnja školska zgrada
20. rujna 1987. godine u Sv. Martinu na Muri otvorena je nova školska zgrada, tada najsuvremeniji model škole. Svečanost je obilježena prigodnim programom.

Povremeni prekidi u nastavi zbog ratnih okolnosti
Uslijed borbe za hrvatsku neovisnost i državnost nastava je u nekoliko navrata u mjesecu listopadu i studenom 1991. bila prekidana zbog sigurnosti učenika.

Vrtić
Vrtić je djelovao u okviru programa osnovne škole te se  brinuo o odgoju predškolske djece i njihovoj pripremi za osnovnoškolsko školovanje.

 

 

U sklopu školskoga plana i programa uz redovnu nastavu obilježavaju se i brojna događanja: Dan kruha, Dan župe, priredbe povodom božićnih i novogodišnjih blagdana, ekološke (uređenje školskog okoliša) i sportske aktivnosti, Majčin dan, Dan državnosti, Dan škole …Učenici sudjeluju u raznim natjecanjima na školskoj, županijskoj i državnoj razini gdje postižu odlične rezultate.

Počinje rad u školskom vrtu i voćnjaku
Te se godine počinje s radom na  uzgoju  u školskom vrtu te kasnije u voćnjaku gdje su posađene stare sorte jabuka. Učenici u sklopu ekološke grupe uzgajaju i brinu o posađenim kulturama. Svake se jeseni održava berba jabuka, koje se zatim prodaju za potrebe škole. Trenutno se u voćnjaku nalazi preko 500 voćaka, od čega  neke voćke pripadaju starim sortama jabuka.

Nastava se odvija u jednoj smjeni
Od II. se polugodišta šk.god. 2005./06. nastava odvija u jednoj smjeni, u čemu smo jedna od rijetkih škola u Međimurskoj županiji. 

Postali smo Međunarodna eko-škola
Na svečanoj sjednici u Zagrebu 28. travnja 2006. godine dodijeljena nam je Zelena zastava i certifikat čime smo dobili status Međunarodne eko-škole. Taj status dobivaju škole koje su ispunile kriterije te koje brigu za okoliš promiču kao trajnu vrijednost i način života. Zadaća je eko-škole odgojiti mlade generacije po pitanjima ekologije te ih osposobiti za donošenje odluka o razvitku društva u budućnosti. Svečano podizanje Zelene zastave i promocija eko-škole održana je na Dan škole 2. lipnja 2006. prigodnim programom i slavljem.